Nakon skoro 20 godina na hrvatskoj se političkoj sceni pojavilo novo lice, četrdesetogodišnji Zoran Milanović, novi predsjednik Socijaldemokratske partije Hrvatske.
Njegov dolazak i način izbora stručnjaci ocjenjuju značajnim korakom u podizanju demokratskih standarda u Hrvatskoj, a građani tračkom nade u višegodišnjoj općoj apatiji i zasićenosti istim političarima.
„To je smjena generacija, to su nove ideje, školovaniji ljudi. Jednom riječju - napredak.“
„Svi ga smatraju Račanovim zamjenikom, a on to nije. On je nešto novo.“
„Taj dečko bi mogao nešto napraviti. Nadam se da će nešto uraditi. Ove sve bi trebalo maknuti.“
„Zasićeni smo ovima i njihovim razno-raznim pričama i obećanjima. Mislim da se to više pratilo, nego da je bio izbor za predsjednika države. Svi smo to gledali. U pravilu bježim od politike jer mi je svega dosta. Držim da je najbolje da ne bude politike u mojoj kući. On je čisto osvježenje. Lijepo je vidjeti konačno jednog mlađeg čovjeka u cijeloj toj priči. Budi neku nadu da bi moglo biti bolje.“
Psihologinja, Mirjana Krizmanić:
„Mislim da su ljudi dobili tračak nade da bi se nešto moglo zaista učiniti kako treba. To stvara, u ovom mrtvilu, u ovom očaju, sa stalno istim licima, sa ovim užasnim aferama, poput one sa ministrom Kalmete, jedan tračak nade. Konačno se pojavio netko tko djeluje pošteno, pametno, sposobno, obrazovano i motivirano da nešto učini.“
Profesorica na Fakultetu političkih znanosti, Mirjana Kasapović, pojašnjava da nije riječ o generacijskom sukobu mladih i starih političara, već sukobu starog i novog:
„Nisu oni toliko stari po godinama. Tu je puno ljudi u najboljim, srednjim, godinama, ali su oni nekako stari po načinu ponašanja i po načinu mišljenja. To je temeljni problem, ne samo SDP-a, već još više drugih stranaka. Pogledajte samo reakcije HDZ-a, kao da su izvađeni iz pedesetih ili šezdesetih godina. To je jedna opća zasićenost ljudi. Javnost je intuitivno reagirala da podupre nekoga drugog jer više ne možemo gledati ove ljude. Tu se dogodio jedan politički, psihološki i medijski efekt.“
Drugi, vrlo bitan aspekt za hrvatsku političku scenu, vidi u visokim demokratskim standardima koje je SDP nametnuo u upravo obavljenim izborima za stranačkog predsjednika:
„To je prvi aspekt koji mi se čini dugoročno najvažnijim jer on uspostavlja neke nove standarde, ne samo za SDP, nego i za druge političke stranke u Hrvatskoj jer će oni u buduće teško opravdavati svoju dosadašnju praksu i način na koji su do sada birali i predsjednika stranke, izvršna tijela stranke i, ono što mi je osobito važno, kandidate na općim parlamentarnim i predsjedničkim izborima. I tu će trebati unijeti neke inovacije, koje tek predstoje.“
Profesor socijalne i političke psihologije na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, Ivan šiber:
„Za sada je teško govoriti o nekim Milanovićevim decidiranim stavovima, mada je i u ovim nastupima pokazao da nije čovjek koji koketira po svaku cijenu sa javnošću, nauštrb nekih svojih jasnih vrijednosnih određenja. Izrazito je bilo simptomatično kada je na jedno provokativno pitanje svim kandidatima, Tito ili Tuđman, on jedini, na prvu loptu, rekao - svakako Tito.“
I analitičari desne orijentacije ne zamjeraju previše Milanoviću što se izjasnio za Tita jer je razlučio Titove dobre i loše strane, pojašnjava voditelj Centra za politička istraživanja, doktor Anđelko Milardović:
„Vidim pozitivne promjene i u ovom ideološkom smislu, prekid ovog ideološkog kontinuiteta. Za dotičnog se ne može reći da je pripadao prošlosti i ovoj čvrstoj nomenklaturi, bez obzira na njegove izjave ili opredjeljenja da stoji na strani Tita u odnosu na Tuđmana. Taj stav je pojasnio i rekao da se radi o složenoj osobi.“
RSS feed komentara
| < « | » > |
|---|
