U Bosni je već odavno sve moguće. I to uglavnom sve ono što je u drugim normalnim državama zabranjeno. I tako je u tom širokom dijapazonu mogućnosti svoje mjesto pronašao i dr. Vitomir Popović.
čovjek koji je bogatu karijeru započeo kao noćni čuvar u jednoj banjalučkoj tvornici, munjevitom brzinom diplomirao, magistrirao i doktorirao u Beogradu, potom se kao SDS-ov dobrovoljac pozabavio etničkom kadrovskom križaljkom na Osnovnom sudu u Banjoj Luci, danas je dogurao do sudije Ustavnog suda i sudije Doma za ljudska prava Bosne i Hercegovine te Obdusmana BiH.
Ovo je očito samo u Bosni moguće, to jest da neko istovremeno bude sudija Ustavnog suda i sudija Doma za ljudska prava! To bi otprilike bilo isto kao da u jednoj od država Evropske unije jedna te ista osoba bude sudija Ustavnog suda i obavlja funkciju sudije u Sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Poređenje je možda malo grubo, ali dira u živac bosanske fenomenologije čiji je, barem što se ove naše priče tiče, dr. Vitomir empirijski subjekat i objekat.
Rijetkima uistinu polazi za rukom da se nauživaju dvostrukih standarda koje međunarodna zajednica ovdje provodi pod egidom borbe za ljudska prava. Kako to da je sudija želimir Juka bio natjeran da izabere da li će biti sudija Doma za ljudska prava ili zamjenik federalnog tužioca?
Elem, dr. Popović, koji bi se uskoro mogao kandidirati i za predsjednika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u novom sazivu Suda sudije se biraju doživotno), u svojoj biografiji, pored ostalog, prešućuje odgovornost za ugrožena ljudska prava osam svojih kolega Bošnjaka i Hrvata.
Njegov potpis nalazi se na dokumentima iz '92. (neke od kopija su dostupne) kojima su na ulicu poslate sudije: Ahmed Kapetanović, Boris Marković, Enisa Hadžagić, Mirsada Hadžić, Mirsad Huseinbašić, Zlatica Zahirović i Brankica Javor. Osnovni problem ovih ljudi bio je to što nisu bili dobar materijal za pravljenje etnički čiste srpske intelektualne elite, pogotove ne one sudske.
"U maju '92, kad je bila mobilizacija, otpuštena su prvo trojica sudija zbog neodazivanja na mobilizaciju. Nuđena mi je radna obaveza, ali sam je odbio. Dobio sam otkaz, ali su nešto kasnije isto prošle moje kolege koji su prihvatili radnu obavezu", kaže jedan od otpuštenih sudija koji je predao aplikaciju (čitaj: tužbu) Domu za ljudska prava protiv dr. Popovića. Ovdje se nekako sažima cijela bijeda jednog pomalo zaboravljenog slučaja. Jer, iako davno predata, aplikacija nikada nije došla do sudija Doma za ljudska prava čiji član je i tuženi dr. Vitomir Popović.
Sad, ili predsjednica Doma za ljudska prava gospođa Michele Picard uopće ne zna za ovu aplikaciju, ili se i ona pravi Balkanac?
dani
RSS feed komentara
| < « | » > |
|---|
