Intervju sa Almirom Zalihićem, vlasnikom veoma vitalne izdavačke kuće „Zalihica“, koja je u tri godine postojanja objavila oko sto vrijednih naslova. A utemeljitelj je i buduće nagrade za neobjavljeni roman pod imenom „Ćamil Sijarić“.
Kad sam neki dan pročitao da tvoja kuća u ovom mjesecu objavljuje 11 knjiga, bio sam potpuno zatečen. Kako si to jedan izdavač uopće može priuštiti?
Izdavacka kuca „Zalihica“ je na prošlogodišnjem konkursu fondacije za izdavaštvo aplicirala sa 25 naslova. Podršku su tada dobila 22 naslova. Jedanaest naslova smo realizirali do marta ove godine, a potrefilo se tako da u martu objavimo ostalih 11. Ali se nadamo da to nece biti sve za ovu godinu.
Bilo bi zgodno da pomeneš neki naslov, autora i biblioteku, da bi naši slušaoci stekli sliku o tome na šta se „Zalihica“ fokusira.
Istakao bih biblioteku „Balkan“. Ovog mjeseca smo objavili knjigu Svetislava Basare „Uspon i pad Parkinsonove bolesti“, koja je prethodne godine dobila NIN-ovu nagradu. U toj ediciji cemo objaviti i „Vjecnik“ Nedžada Ibrišimovica, peto bosansko izdanje. Ono do cega takode jako držimo je edicija „Svjetska književnost“, u kojoj smo objavili roman avangardnog engleskog pisca Jeffa Noona „Nimfomacija“, koji tretira organizirane igre na srecu i masovnu histeriju koju izaziva tako organizirano kockanje. U istoj ediciji smo objavili i roman „Vrijeme sna“ vrlo poznatog belgijskog pjesnika Serge Delaivea. On je ovaj roman publicirao pod pseudonimom Axel Somers, pa smo ga tako i mi objavili. U biblioteci „Nova knjiga“ smo objavili knjigu prica Senadina Jašarevica „Kuca bez prozora“ i knjigu memoarske proze Refika Licine „Dani u Valhali“. U biblioteci „Iza rijeci“, koja je vec na izvjestan nacin postala jako prepoznatljiva, objavljujemo nove pjesnicke knjige domacih autora. U njoj je objavljena knjiga Kemala Mahmutefendica „Pusta zemlja“ i knjiga Željka Grahovca „Boja Božje milosti“. U ediciji „Puž“, u kojoj objavljujemo knjige za djecu, objavljen je novi roman Fahrudina Kucuka „Dedo Himbo i macak Bimbo“. A u biblioteci „Posebna izdanja“ objavili smo jednu sjajnu monografiju Rajka Ðurice „Gljive Bosne i Hercegovine“ i jedan prirucnik dr. Luke Pirnata „Šta sve treba znati o proširenim venama“.
Izdavacka kuca „Zalihica“ postoji tri godine. Za to vrijeme iza sebe ima stotinu izdanja. Cime se u toj lijepoj zalihici izdavac Zalihic posebno ponosi? Bilo je i nekih projekata koji su odnijeli nagrade na bijenalima, festivalima, sajmovima…
Godine 2007. su objavljena izabrana djela Kemala Mahmutefendica, jednog sjajnog bosanskohercegovackog pisca, cije se tri knjige nalaze u lektiri, ali koji je, sticajem tih nekih okolnosti, nekako stalno bio po strani. Njegova izabrana djela u pet knjiga su privukla pažnju i dobila nagradu za izdavacki poduhvat godine na Sarajevskom bijenalu knjige. Ekskluzivna vijest je da cemo pokrenuti akciju da Kemal Mahmutefendic, koji vec 40 godina živi u Zenici, dobije nagradu grada Zenice za životno djelo. U toj ediciji, ovih dana intenzivno pripremamo izabrana djela Stevana Tontica u cetiri vrlo obimne knjige, na što smo jako ponosni. Nadamo se da cemo to uspjeti okoncati do kraja maja.
Kad govoriš o tome cime se ti i tvoja izdavacka kuca ponosite, cini mi se da bi u tom kontekstu trebalo govoriti o natjecaju za književnu nagradu „Camil Sijaric“.
Naravno. Natjecaj je i raspisan upravo da bi potakli romaneskno stvaralaštvo bosanskohercegovackih pisaca i da bi na izvjestan nacin pokrenuli akciju ponovnog citanja književnog opusa Camila Sijarica, koji je u svakom slucaju jedna od najvecih spisateljskih gromada ovih prostora, a i šire.
Kad god sam i s kim god sam pricao, govorilo se o izdavackoj muci, o nedostatku sredstava, o slaboj prodaji, o PDV-u, o nepostojanju institucije otkupa, da više ne nabrajam. Kako se snalaziš u tim pitanjima?
To su doista rak rane našeg izdavaštva i naše kulture uopšte. Vrlo je upitno dokle cemo mi, koji sve ovo radimo iz nekog entuzijazma ili neke fatalne potrebe da nešto sacuvamo, moci izdržati. Poslovanje svih izdavaca u BiH je na rubu egzistencije, pa tako i „Zalihice“. Ono što nas donekle održava, to je pomoc Fondacije za izdavaštvo, koja nije velika – oko 30-40 posto, ali i to je nešto. Sada svi željno ocekujemo da profunkcionira Fond za otkup i nadamo se da ce, bar prve godine, biti usmjeren ka knjigama koje je prethodnih godina Fondacija za izdavaštvo podržala i da ce otkupom dijela tih knjiga i njihovim dolaskom u biblioteke citaoci imati priliku da se bolje upoznaju s onim što smo radili prethodnih godina. Ta vrsta otkupa ce pomoci da bosanskohercegovacki izdavaci saniraju sve te probleme koje imaju zbog nepostojanja uredenog tržišta, zbog enormnog PDV-a na knjigu, zbog nemogucnosti da se imaju adekvatna maloprodajna mjesta, jer Bosna nema puno knjižara.
Mogu samo zamisliti kako se covjek koji se bavi knjigom može osjecati u ovakvom društvenom i poslovnom okruženju. Ti si ujedno i pisac, autor, pa mora da se osjecaš dvostruko uskracen i višestruko frustriran.
Ja sam takva priroda koja kad je najteže najviše radi. Sav ovaj rizik koji kuca nosi je možda zapravo dio mog karaktera. Svaka knjiga koja se pojavi u izdavackoj kuci „Zalihica“, ekipi ljudi koja ovdje radi cini ogromnu radost. Mi pojavom svake nove knjige skupljamo snagu za dalji rad, za dalju borbu, osjecamo tu neku nadu. Ako se nešto ne promijeni, ako se, nažalost, bude moralo raditi nešto drugo, nece nam biti žao, jer su naše želje bile najbolje, najcestitije. Ali nadamo se da cemo izdržati.
Valjda se zato veliki broj autora bavi izdavaštvom. Ocigledno samo pisci u ovim uslovima mogu ulagati nadljudsku energiju u to da knjiga uopšte opstane. Naravno, ima izuzetaka.
Naravno. Zato se kompletna struktura izdavaštva u BiH promijenila. Veliki sistemi su se urušili upravo zato što je postala dominantna trgovacka logika. A pisci opet imaju tu neku drugu logiku, koja sve ovo održava, ali doista na nogama od paucine.
Ja se nadam da cemo uskoro razgovarati o cvršcim nogama naše izdavacke djelatnosti, da ce Fond za otkup profunkcionisati, da ce Fond za izdavaštvo još bolje stimulisati našu knjigu. A može biti da ce se smilovati delegati i poslanici i ukinuti PDV.
Ne vjerujem da ce delegati pristati da smanje taj namet, jer knjiga njih plaši. Knjiga u perspektivi otvara prostor mladim i pametnijim ljudima, tako da doista u to sumnjam. Sve ove druge stvari ce se možda i pomjeriti, ali da ce gospoda koja vladaju ovom zemljom promijeniti odnos prema ovom nametu na kulturu, na pamet, na obrazovanje, u to ne vjerujem.
Sretna je okolnost barem što ne pale knjige. Hvala ti na ovom razgovoru.
RSS feed komentara
| < « | » > |
|---|
