U sarajevskom centru Skenderija otvoren 19. Međunarodni sajam knjiga, na kojem učestvuju izdavači iz deset zemalja. Najmlađi, koji su sve brojnji posjetioci, potvrđuju već zaboravljenu izreku "da je knjiga najbolji čovjekov prijatelj".
Sarajevska čitalačka publika, usljed malog broja značanih kulturnih manifestacija u glavnom gradu BiH, godišnji sajam knjiga dočeka sa nestrpljenjem. O tome svjedoči i veliki broj posjetilaca u bilo koje doba dana.
„Mislim, za razliku od prošle godine, da je puno bogatiji i više posjećen. Izbor je raznolik, svak može sebi naći ono što ga zanima.“
„Pobornik sam lijepe riječi i, naravno, dobre knjige. Došla sam, ako ništa, ono iz radoznalosti. Ipak je ovo veliki događaj za naš grad jer znamo da jako mnogo ima zainteresiranih ljudi koji dolaze da obiđu i vjerojatno uvijek neko nađe nešto za sebe. Ja sam momentalno kupila dvije knjige od Jergovića, mada jedno vrijeme nisam bila pobornik njegove literature, ali zaista je momak sjajan. šta drugo da kažem? Treba doći i vidjeti i potrošiti neki dinar, nešto kupiti, zapravo sam sebe obradovati.“
Tokom sajma održavaju se različite književne manifestacije. Jedna od njih je i susret mališana osnovnih škola sa piscem iz čitanke. Na jednom od štandova mnoštvo đaka, a Ismet Bekrić, dječiji pisac, recituje:
„Pritislo sjeverno nebo, vjetar pahulje vije,
U meni, ipak, sunce, dom me daleki grije.
I vidim, kao na dlanu, baštu nam grli rijeka,
A klupa ispred kuće samuje i na nas čeka.
Mršti sjeverac lica, a moje još se smije
List me bršljenov taknu, dom me daleki grije.“
Već dvije godine dolaze na sajam i naši pisci koji danas žive u nekim dalekim zemljama i pišu o svojoj domovini. Bekrić je za ovu prigodu došao iz Slovenije.
„Svaki sajam knjiga je prilika i da pisci izađu iz knjiga jer knjiga je ustvari i kuća pisaca u kojima je piscima tijesno ako iz te kuće ne izađe. A nama, piscima, koji pišemo i za djecu posebno je drago da možemo govoriti svoje stihove među djecom, među onima koji su uvijek željni radosti i koji u knjizi ne gledaju samo objekat, nego i subjekat i dušu pisca.“
Adžem Hajdarević, ovdašnji književnik, više puta nagradjivan, kaže koliko takvi susreti u doba internetizacije, znače:
„Sarajevo je na neki način i prijestolnica knjige, a sami susreti mnogo znače, ne da se razmijene iskustva, kako mi to, pomalo patetično volimo govoriti, jer sa prijateljima imate e-mail komunikaciju, telefonsku komunikaciju, ali u svakom slučaju, da se u nekom posebnom raspoloženju, atmosferi potakne nešto što nosimo, pa da možda dovršimo prije rukopis koji smo već započeli, da skrenemo pažnju kolegi šta mu je dobro, a šta bi još eventualno mogao popraviti u tekstu koji je objavio neki časopis, neku pjesmu, priču. U svakom slučaju, ovo je jako važno kao jedna zgodna prilika da se ljudi vide, popričaju, jer nekako, u ovoj eri internetizacije svijesti, sve su manje u prilici da imaju taj neposredni, ljudski kontakt, licem u lice.“
Jedna od tema ovogodišnjeg sajma je i kako kod mališana probuditi ljubav prema knjizi. Naša naredna sagovornica ovu temu je već savladala:
„Jako mi se dopada, ja volim da čitam pa ću ja možda da kupim neku knjigu koja mi se posebno svidjela na ovom Sajmu. Pogledala sam sve, nisam se još odlučila koju, sve su lijepe, ali vidjeću još.“
Iz godine u godinu povećava se broj izdavača koji prepoznaju interes bh čitalačke publike. Ove godine samo iz Srbije je 30 posto više izdavača nego ranijih godina. Prvi put od osamostaljenja su tu i Crnogorci. A koliko sarajevski Sajam dobija na popularnosti govori i činjenica da je i Google ove godine prvi put predstavio svoju elektronsku biblioteku.
rfe
RSS feed komentara
| < « | » > |
|---|
