Projekcijom posljednja dva filma iz konkurencije, u kojoj ih je prikazano ukupno petnaest, “Žeravicu ne možeš ugasiti“ (jednoipolsatni, francuski, redateljice Rithy Panh), te tek četiri minuta kraći španjolskim, “Nomadi“ ...
... i poslasticom na kraju, dvosatnim cjelovečernjim filmom iz off programa, “Vjetar koji povija ječam“, redatelja Kena Loacha, koji je ovom vrlo dobrom pričom osigurao koprodukcije Irske, Engleske, Njemačke, Italije, španjolske i Francuske i pretrpao kino-dvoranu “Borak“, nakon četiri dana intenzivnog trajanja, dodjelom nagrada završen je 8. Mediteran Film Festival.
Žestoka konkurencija
Redatelj Antonio Nuić, obrazlažući nagrade u ime druga dva člana žirija, Vinka Brešana i Milenka Prstojevića, kazao je kako im nije bilo nimalo odlučiti se za pobjednike u tako žestokoj konkurenciji.
U obje kategorije pobijedili su španjolci.
Grand Prix festivala dobio je film ’’Kuća moje bake’’ redatelja Adana Aliage. Znalo se nekako od početka da je taj film bio blizu pobjede, makar po sjajnoj reakciji publike, jer to je rijetko emotivno ispričana priča o životu starice u predgrađu provincijskoga Sen Vicentea, koja mora napustiti staru kuću u prljavome predgrađu, jer grad se širi preko pruge. No, posljednje ljeto pred iseljavanje s njom provodi vražićak od šestogodišnje unučice koja vodi dnevnik s infantilnim dječjim zaključcima, pa iz komunikacije te dvije osobe doznajemo sve o ljudskoj samoći, bezobzirnosti, neredu u španjolskome društvu i unutar španjolskih obitelji.
Drugu nagradu žirija osvojio je film ’’Budućnost’’ Claudia Zuliana.
- Film je sniman na sjeveru Francuske, u vrlo depresivnom području zbog velike količine mina. Ljudi ne žele tu živjeti i film govori, na neki način, o novom fenomenu kako ljudi žive. To područje je blizu grada Lensa, u kojemu žive prilično bogati ljudi koji žele ostati tu i mirno živjeti. U isto vrijeme možete vidjeti ljude koji više ne žele raditi jer misle da su dovoljno radili i sada žele samo mirno živjeti. Pitao sam sve te ljude o njihovoj budućnosti i budućnosti grada. Film je kolekcija njihovih razmišljanja o budućnosti koja ovisi o samom čovjeku i društvenoj klasi. Siromašni su pesimistični kada je u pitanju budućnost, bogati nisu. Isto kao i svugdje u svijetu. Prvi put sam u posjetu vašoj zemlji. Program ovog festivala je vrlo zanimljiv. Filmovi su, one koje sam pogledao, zanimljivi, a grad je sjajan, izjavio nam je ovaj neobični autor, dodajući da će nastojati doći i slijedeće godine s novim filmom s kojim će se pokušati nametnuti festivalskome izborniku.
Bez daha
Publika se, pak, odlučila nagraditi izraelske redatelje Shahara Cohena i Halila Efrata za 75-minutni film “Suveniri“, o kojemu smo pisali jučer, o neangažiranom filmskom redatelju kojega vremešni otac uvjeri da pokuša snimiti film o njegovom sudjelovanju u židovskoj brigadi u vrijeme Drugog svjetskog rata, što je ovdašnja publika odgledala bez daha.
Prvonagrađeni autor ponijet će doma i Kristalni projektor i džeparac od tri tisuće eura, drugonagrađeni neku sličnu verziju toga i troduplo manji džeparac, a laureat kod publike istoimenu skulpturu s dodatkom Audience Award i tuisućicu eura.
Festival su pratili autori deset filmova, ističući prednosti njegova održavanja u tako malom mjestu, gdje su se svi sa svima upoznali i proveli divne, što dane-što noći
RSS feed komentara
| < « | » > |
|---|
